Razgovor s povodom - Mirko Štajduhar

Ugodni razgovor s najboljih hrbatskim slabovidnim kuglačem u B3 kategoriji te sportašom koji je u samom vrhu europskog kuglanja.

SAKUPLJAČ MEDALJA


U Košicama, krajem svibnja prošle godine održano je prvo Svjetsko prvenstvo u kuglanju za slijepe i slabovidne kuglače. Hrvatska se vratila sa šest medalja. Na tom SP-u nastupio je Mirko Štajdohar i u pojedinačnoj konkurenciji osvojio brončanu medalju. On je najbolji slabovidni kuglač (B3 kategorija) u Hrvatskoj, s ukupno 12 osvojenih medalja s raznih domaćih i međunarodnih natjecanja, a u samom je vrhu i u europskoj konkurenciji.

Kada ste se počeli baviti ovim sportom?
-    Pa bilo je to početkom 80-ih godina u klubu „Sloga“ iz Zagreba u kojem su se slijepi i slabovidni članovi Udruge slijepih Zagreb bavili raznim sportovima, pa tako i kuglanjem. 

Prvi nastupi, osvojene medalje?
-    U Gospiću je 1983. održano državno prvenstvo, na kojem sam po prvi put i ja nastupio, a prva medalja došla je pola godine kasnije. Tijekom 80-ih natjecanja su bila organizirana kroz mečeve četiriju gradova: Rijeke, Zagreba, Karlovca i Varaždina, pa je bilo i manje natjecanja i mogućnosti osvajanja medalja, nego što je to danas.

U kojem klubu danas kuglate?
 - Kuglam u Sportskom klubu slijepih „Zagreb“, nasljedniku „Sloge“. Treniram dvaput tjedno, a subotom su natjecanja. Natjecanje kuglača organizirano je kroz liga-turnire, od jeseni do proljeća. U sezoni je to 10 turnira, a održava se i zasebno državno prvenstvo. U samostalnoj Hrvatskoj održano ih je do sada 14, s kojih imam puno medalja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, a više puta sam bio i prvak Hrvatske u obje konkurencije. 

Sakupljač medalja Mirko Štajduhar

Sakupljač medalja Mirko Štajduhar

 

Koliko ste puta bili prvak Europe?
-    Kad sam odlazio na europska prvenstva cilj je uvijek bio što bolji ekipni plasman reprezentacije, pa tek onda pojedinačni nastup. Prvi smo ekipno bili 2004. u Rumunjskoj, i 2006. u Češkoj. No prvu ekipnu medalju, srebro, osvojili smo još 1999. u Rumunjskoj. Srebro smo još osvojili i 2001. u Slovačkoj i 2005. u Hrvatskoj, a broncu 2003. u Poljskoj. 

Pojedinačne medalje s EP-a?
-    Prvakom Europe postao sam na prvom EP-u u Slovačkoj 1998., a drugi puta 2005. u Hrvatskoj, odnosno u Rijeci, koja je bila domaćin EP-a. Dva puta sam bio viceprvak, 1999. i 2004., oba puta u Rumunjskoj. Broncu sam osvojio u Češkoj 2001., kao i prošle godine na SP-u u Košicama. 

Jeste li se nadali zlatu s EP-a u Hrvatskoj 2005.?
-    Ne, nisam. Konkurencija je svake godine sve veća, a još k tome bili smo domaćini pa je to bilo ipak malo drugačije. Na početku je imperativ bio što bolje odigrati za reprezentaciju tako da u tom dijelu nisam previše razmišljao o medalji u pojedinačnoj konkurenciji. Ipak, sve se dobro poklopilo – puno sreće i dobra igra bili su dovoljni za zlato.

Imate li tremu na natjecanju?
-    Najčešće nemam, jedino se ponekad događa da kad ne igram onako kako bih htio postanem još i nervozan pa u konačnici rezultat postane još gori. Najbolje je, po mom iskustvu, kada odete na natjecanje i nemate prevelika očekivanja i ne zadate si unaprijed neke ciljeve, tada u konačnici rezultati budu puno bolji.

Gdje je iduće natjecanje?
-    U Mađarskoj u svibnju ove godine je 10. EP, na kojem se nadam da ćemo se ekipno vratiti među osvajače medalja, a pojedinačno ćemo vidjeti – ovisi o ostalim protivnicima. 

Kako vas i reprezentaciju prate relevantne sportske institucije, dobivate li kakve nagrade i priznanja za svoje rezultate?
-    Svake godine je sve bolje, na lokalnoj razini Klub ima potporu Zagrebačkog sportskog saveza osoba s invaliditetom, kao i Zagrebačkog sportskog saveza od kojeg primam sportsku stipendiju, a na reprezentativnoj razini Hrvatski športski savez slijepih i Hrvatski paraolimpijski odbor redovito izvršavaju svoje obaveze prema reprezentaciji. Što se tiče nagrada osobno sam, kao  i ostali članovi reprezentacije, dobivao priznanja od lokalnih sportskih saveza, npr. Zagreba ili kolege iz Rijeke, dok je reprezentacija više puta dobivala priznanja kao najbolja momčad u neparaolimpijskim sportovima, zadnji put 2006. od HPO-a.

Gdje radite, što kažu vaše kolege s posla i obitelj na medalje i uspjehe?
-    Zaposlen sam u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu kao telefonist. Na poslu nemam problema što se tiče odlaska na natjecanja, šef me redovito pušta ne većinu njih, na čemu sam mu zahvalan, a za odlazak na EP uzmem godišnji odmor. Kolege mi čestitaju na medaljama kada pročitaju ili čuju u medijima, a obitelj mi je najveći kritičar i najveća podrška. 
 

Razgovarala Ruža Markešić

Sadržaj vezan uz projekt odražava isključivo stajalište autora sadržaja i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.

 Stajališta izražena u vezi projekta isključiva su odgovornost Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Projekt je financiran iz proračuna Grada Zagreba. Sadržaj vezan uz projekt u isključivoj je odgovornosti Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Grada Zagreba.

 

Popularno

  • Razgovor s plivačicom Natašom Sobočan

        Ja sam osoba koja ne odustaje lako! Rođena je u Zagrebu, 30. studenog 1976. godine. Članica ...

  • Započela je provedba projekta Change Your Mindset-Sport4Everyone

    Cilj ovog projekta jest inkluzija mladih osoba s invaliditetom (u dobi od 15-29 godina) u rekreativne sportske aktivnosti te podizanje razine svijesti o potrebama fizičke aktivnosti kao osnove za zdravi način života.

  • Intervju: Branimir Budetić

    Branimir Budetić (25) hrvatski je paraolimpijac koji se natječe u bacanju koplja i petoboju. U Pekingu je 2008. osvojio srebrnu medalju u svojoj disciplini za slabovidne osobe, a četiri godine kasnije broncu na Paraolimpijadi u Londonu. Dobitnik je brojnih medalja i priznanja, proglašen je najboljim sportašem Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom 2013. od strane Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

  • Intervju: Ivan Katanušić

    "Nakon što sam osigurao plasman za Rio u ožujku, veliki teret sam skinuo s leđa jer sam se prošle godine teško ozlijedio", kaže uz ostalo jedan od naših kandidata za paraolimpijsku medalju u Rio de Janeiru

  • Najbolje sportašice, sportaši i ekipe

    Najbolji sportašica i sportaš 2015. 2015. Najbolja sportašica - Mikela Ristoski Najabolji sporta ...

  • ŠDOI URIHO: Dodjela medalja sportašima s invaliditetom u sklopu 15. športskih susreta

    "Nadam se da ćemo vas i dalje uveseljavati svojim rezultatima. Najvažnije je uvijek dati sve od sebe i da se osjećamo kao dio nečega važnog“, rekla je s osmijehom Sandra Paović, paraolimpijska pobjednica u stolnom tenisu